Pisac Skender Kulenović, član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), autor potresne poeme "Stojanka majka Knežopolјka", koju je kao učesnik Narodnooslobodilačkog rata napisao u jeku najžešćih borbi, rođen je na današnji dan 1910. godine.

Skender Kulenović je rođen u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom prelazi u majčino rodno mjesto Travnik.

Tu je završio Jezuitsku gimnaziju. Već u trećem razredu javio se sa prvim književnim radom, zbirkom soneta "Ocvale primule". Studirao je pravo na Univerzitetu u Zagrebu.


Studije je napustio 1935. godine kada se isključivo posvetio književnosti i novinarstvu. Godine 1937. je bio suosnivač časopisa „Putokaz“. Ovaj časopis je pokrenuo sa Safetom Krupićem i Hasanom Kikićem. Upravo je u časopisu „Putokaz“ objavljena njegova prva  pripovijetka „Noć u vezirskom gradu“.

U Drugom svjetskom ratu se pridružio prvom partizanskom odredu Bosanske krajine. I za vrijeme ratnih stradanja nije odustajao od književnosti. Između ostalog, najviše je pisao poeme. Bio je urednik na listovima „Glas“, „Bosanski udarnik“ i „Oslobođenje“, a u ovim listovima je objavljivao svoja prozna djela i članke vezane za politiku i situaciju u zemlji.

U tom periodu je napisao svoje poznate poeme: „Stojanka majka Knežopoljka“, „Na pravi put sam ti, majko, izišao“ i „Ševa“. U Udruženju književnika BiH je bio sekretar. Isto tako, u ZAVNOBIH-u i AVNOJ-u je bio vijećnik. Tokom rata su mu ubijena oba brata. Nakon završetka rata zaposlio se u sarajevskom Narodnom pozorištu na mjestu direktora drame. I dalje je nastavio da radi u uredništvu časopisa „Književne novine“, „Pregled“ i „Nova misao“. U Sarajevu je pretpremijerno predstavljena Skenderova cijenjena drama „Djelidba“.

U mostarskom Narodnom pozorištu je radio kao dramaturg između 1957. i 1970. godine.

Skender se oduševljavao rijekama zbog toga što tokom odrastanja nije imao priliku da posjećuje riječne obale. Naročito je bio očaran Unom. Tako je nastao njegov značajan esej „Iz smaragda Une“. Dosta vremena je provodio na pecanju. U Mostaru je pecao na Neretvi i Bregavi, a najviše je uživao u pecanju ispod Počitelja.


Dobio je veliki broj nagrada i priznanja. Bio je redovan član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.