Svjetski dan turske kafe obilježava se u cijelom svijetu 5. decembra.
Porijeklo od zrna Arabica, mljeveno je za stvaranje turske kafe, koja je postala poznata širom svijeta. Turska kafa je jaka i ima posebne metode pripreme i posluživanja.
Istorija kafe u Anadoliji, koja se proširila u Tursku i Evropu preko putnika iz Jemena u 15. vijeku, datira iz 1500-ih godina. Turska kafa, koja je u Osmanskom carstvu postala popularnija, prvo u palati, a potom i u javnosti, za kratko je vrijeme ostavila traga u svakodnevnom životu i proširila se u Evropi.
Turska kafa priprema se džezvi. Za jednu šoljicu turske kafe potrebno je dodati jednu šoljicu vode (morate koristiti istu šoljicu koju ćete koristiti) i jednu kašiku kafe. Nakon dodavanja kafe ne dodaje se šećer pa morate dodati šećer prije nego što počnete kuvati. Kada kafa počne ključati, pustite da se pjena digne, a zatim je uklonite s vatre i ona će dati puno pjene. Tradicionalno, u turskoj kafi obavezno ima pjenu, nije prihvatljivo bez pjene. Takođe je dio tradicije da Turci poslužuju kafu s čašom vode i nešto slatko, po mogućnosti turski slatkiš - lokum.
U Istanbulu turska kafa ne može da se posluži, a da nije vruća, posebna je jer se služi u fildžanima.
