SrpskaInfo - Djeca koja više koriste nove tehnologije imaju smanjene duboke regije mozga. Takva djeca gube koncentraciju, ne mogu da uče, čitaju, pišu i smanjene su im kognitivne sposobnosti.
Na ove činjenice sve više upozoravaju stručnjaci, a nedavno je profesor Ranko Rajović održao u Sokocu predavanje na temu “Djeca zarobljena u virtuelnom svjetu”.
– Djeca postaju zavisnici od novih tehnologija i neke države čak otvaraju klinike za liječenje od tih bolesti zavisnosti – rekao je Rajović.
Hiperpažnja
On je upozorio da sve više djece ne voli da uči, te upitao šta će biti sa njima za pet ili 10 godina.
– Riječ je tek o najavi problema i već sada se vidi problem koji ranije nije postojao, a zove se hiperpažnja – istakao je Radović.
Upozorava da se smanjuju kriterijumi u školama, pa djeca imaju sve bolje ocjene, a sve slabije znanje.
– Mi smo odgovorni za ovo stanje djece i zato roditelji moraju biti svjesni koliko nove tehnologije mogu da “oštete” dijete – rekao je Rajović, koji je stručnjak za rani razvoj inteligencije kod djece, kreator NTC programa učenja kroz igru, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka.
Rajović smatra da je jedan od načina rješavanja ovog problema da se savjeti roditelja i lokalne zajednice saglase o mogućnosti da zabrane djeci donošenje mobilnih telefona u škole.
Zabrana
Korišćenje mobilnih telefona u školama u Republici Srpskoj regulisano je zakonom. Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju reguliše ovo pitanje, pa se težom povredom dužnosti učenika smatra korišćenje svih informaciono-tehničkih uređaja koji ne služe vaspitno-obrazovnom procesu, zloupotreba mobilnih telefona, snimanje video-zapisa i fotografija za vreme boravka u školi i njihova dalja distribucija i upotreba putem masovne komunikacije.
– Dakle, Ministarstvo prosvjete i kulture je kroz ovaj zakon dalo mogućnost da škole kao samostalni pravni subjekti prate i reaguju u slučajevima kada se krši ova odredba Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju. Određeni broj škola je donio i svoje interne akte u skladu sa odredbama ovog zakona, a kojim se nastoji riješiti prekomjerna i neprimjerena upotreba telefona (kutije za odlaganje telefona i sl.) – kažu za Srpskainfo u Ministarstvu prosvjete.
Miroslav Popržen, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola banjalučke regije, za Srpskainfo kaže da je Nastavno vijeće škole u kojoj je direktor zabranilo upotrebu mobilnih telefona i pametnih satova.
– Samo u izuzetnim situacijama nastavnik može da odobri učeniku da se javi roditelju. Dakle, kod nas je upotreba telefona zabranjena zbog zloupotreba – ističe Popržen.
Uloga roditelja
On kaže da škole zabranjuju upotrebu mobilnih telefona zbog zloupotreba, a da je u Republici Srpskoj neophodna sistemska kampanja o štetnosti prekomjernog korišćenja informacionih tehnologija u ranom uzrastu, naročito kod predškolske i školske djece.
Mi možemo da uvodimo zabrane što se tiče korišćenja u školama, ali roditelji su ti koji moraju da budu svjesni opasnosti i štetnosti upotrebe informacionih tehnologija – napominje Popržen.
Sanja R. iz Banjaluke, čije dijete je ovog septembra krenulo u prvi razred, za Srpskainfo kaže da je učiteljica na roditeljskom sastanku napomenula kako je većini djece dosadno tokom nastave koja traje tri sata.
– Većina djece uopšte nema pažnju. Velik broj ima problema sa izgovaranjem i pravilnim držanjem olovke – kaže Sanja.
Melita Marković, defektolog-logoped, navodi da je problem u nerazumijevanju roditelja, odnosno što roditelji ne znaju u stvari šta se dešava u mozgu djeteta kad uzme telefon.
– Ne znaju šta se dešava za razvojem funkcija koje treba da se razvijaju u tom uzrastu i koliko telefoni koče sam razvoj. Neke stvari roditelji primjete tek kasnije, kad djete kasni s progovaranjem ili kad krene u školu pa ne mogu da savladaju neke veštine, a korijeni zapravo leže u ranom razvoju – ističe Markovićeva.
Najveća greška je, kako kaže, dati telefon djetetu da bi nešto mogli da obavimo na miru.
Svjetski pedijatari imaju pravilo “3-6-9-12”. To znači: ekran nikako prije treće godine djeteta, od šeste godine moguć ograničen pristup internetu, igrice ne prije devete godine, a društvena mreža, i to jedna, ne prije 12. godine djeteta. Sva ova pravila podrazumijevaju roditeljski nadzor i ograničeno vrijeme pred ekranom.
– U stručnoj literaturi koja sa bavi štetnošću prekomjerne upotrebe informacionih tehnologija kod djece je odavno uveden pojam ekranizam, koji podsjeća na autizam. Djeca slobodno vrijeme provode pre ekranom umjesto s vršnjacima. Takva djeca ne mogu da razumiju svoju emociju, ali ni tuđe osjećaje, pa se veoma često u ranoj fazi života, uglavnom u tinejdžerskoj, razvijaju anksioznost i depresija – kaže za Srpskainfo psiholog Slađana Cvjetković.
Ona navodi da joj često roditelji koji prema djeci imaju restriktivne mjere u pogledu telefona postavljaju pitanje kako da se izbore sa pritiscima okoline i vlastite djece.
– Dovoljno je da svaki roditelj krene od sebe; neka sam sebe prekontroliše koliko vremena provodi na telefonu u kući. Djetetu treba dati primjer i objasniti posljedice štetnosti, te bar sat i po-dva sata pred spavanje imati zajedničko vrijeme kroz razgovor s djecom – poručuje Cvjetkovićeva i napominje da nikako djeci ne treba dozvoliti da idu u krevet s telefonom u ruci.
